Proteini u Prehrani: Uloga, Izvori i Smjernice za Osobe sa Šećernom Bolešću
Uloga proteina u organizmu Proteini ili bjelančevine predstavljaju glavni građevni materijal našeg organizma i sudjeluju u gotovo svim biokemijskim procesima u stanicama. Primjeri molekula proteinske građe su enzimi; biokatalizatori bez kojih se gotovo nijedna biokemijska reakcija ne bi mogla odvijati, zatim protutijela; molekule odgovorne za obranu našeg organizma, hemoglobin; molekula koja prenosi kisik našim tijelom, kao i neki hormoni. Također, proteini su ključni za izgradnju i obnovu mišićnog tkiva, kože, unutarnjih organa, kao i za prijenos hranjivih tvari. Građa i esencijalne aminokiseline Proteini svih živih bića izgrađeni su od različitih kombinacija 20 aminokiselina, od kojih je 9 esencijalno, što znači da ih naš organizam ne može sam sintetizirati već ih moramo unositi hranom. Esencijalne aminokiseline su: valin, leucin, izoleucin, lizin, metionin, fenilalanin, histidin, treonin i triptofan. Upravo se prema aminokiselinskom sastavu proteina i određuje njegova nutritivna (hranjiva) vrijednost. Nutritivna vrijednost proteina određuje se prema njihovom aminokiselinskom sastavu. Izvori proteina Hrana životinjskog podrijetla sadrži sve esencijalne aminokiseline, stoga takve proteine nazivamo potpunim (kompletnim) proteinima. Izvor su meso, riba, plodovi mora, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi. S druge strane, hrana biljnog podrijetla uglavnom ne sadrži sve esencijalne aminokiseline, pa takve proteine nazivamo nepotpunim ili nekompletnim proteinima. Izvor su mahunarke i orašasti proizvodi. Nije neophodno unijeti sve esencijalne aminokiseline u jednom obroku, ali je poželjno rasporediti njihov unos tijekom 24 sata. Metabolizam proteina Metabolizam nije statičan proces; bolje ga je zamisliti kao kontinuirano kruženje energije u kojem se glukoza, bjelančevine i masti neprestano izmjenjuju. Skladištenje je prvenstveno omogućeno za masti i glukozu, dok je kapacitet pohrane bjelančevina u stanicama ograničen. Figurativno to bi bili mišići, ali ne možemo skeletne mišiće gledati kao skladišni organ za izvor energije. Stoga se višak aminokiselina u cirkulaciji razgrađuje i koristi za proizvodnju energije ili se metabolizira prema mastima ili glikogenu ovisno o metaboličkom statusu organizma. Naime, u metabolizmu se razgradnjom određenih aminokiselina dobivaju spojevi koji mogu poslužiti za sintezu glukoze (glukogene aminokiseline), dok druge aminokiseline dovode do stvaranja ketonskih tijela (ketogene aminokiseline). Unos proteina kod osoba sa šećernom bolešću Preporuke za unos proteina slične su onima za opću populaciju. Budući da osobe sa šećernom bolešću često imaju povećanu tjelesnu masu, ciljano i individualno povećanje unosa proteina može pomoći u boljem osjećaju sitosti, što može rezultirati uspješnijim gubitkom tjelesne mase. Međutim, kod osoba sa šećernom bolešću kod kojih se razvila dijabetička bolest bubrega, ne preporučuje se povećanje unosa proteina. U tom slučaju, poželjno je unos proteina držati na razini preporučenoj za opću populaciju (0,8 g/kg tjelesne mase). 👉 Više o prehrani kod šećerne bolesti pronađite u Maloj školi prehrane.
Kako održati zadovoljavajuću regulaciju šećerne bolesti tijekom blagdana, a pritom uživati u njima?
1. Osigurajte dovoljno lijekova i pomagala Osigurajte dovoljnu količinu lijekova i pomagala kao što su trakice za mjerenje šećera i ketona dok vaš liječnik ne radi. Ukoliko putujete, osigurajte dodatnu količinu lijekova i pomagala za slučaj ako se npr. let odgodi i putovanje produži. Na put je pametno ponijeti svoju hranu kako bi izbjegli konzumiranje hrane bogate ugljikohidratima tijekom putovanja. 2. Koristite manji tanjur za manje porcije Koristite manji tanjur kako bi vaša porcija bila manja. Uvijek je korisno služiti se metodom dijabetičkog tanjura (1/2 tanjura neškrobno povrće (npr. lisnato povrće), ¼ meso/riba, ¼ ugljikohidrati). 3. Preskočite ugljikohidrate za komad deserta Ako želite pojesti komad omiljenog deserta, preskočite ugljikohidrate (npr. kruh, krumpir, tjesteninu, rižu) iz glavnog jela. Zapamtite da deserti sadrže puno ugljikohidrata tako da je važno pojesti samo malu porciju deserta. 4. Zamijenite namirnice za zdraviju verziju Ako kuhate, pokušajte zamijeniti neke namirnice najdražih jela s namirnicama koje sadrže manje ugljikohidrata (npr. krumpir pire zamijenite pireom od cvjetače). Izbjegavajte umake na bazi vrhnja, oni dodaju puno kalorija jelu. Cilj je održati tjelesnu težinu tijekom blagdana jer porast tjelesne težine pogoršava regulaciju šećerne bolesti. 5. Donosite vlastito jelo na druženja Predložite da na druženje donesete jelo ili desert koji će moći jesti i ostali, a koje se uklapa u vaš plan obroka. 6. Provjerite jelovnik prije odlaska u restoran Ako idete u restoran, unaprijed provjerite postoji li objavljen jelovnik na internetu kako bi mogli izabrati što ćete jesti te predvidjeti koliku dozu inzulina morate dati za obrok. Ukoliko je poslužen švedski stol, pogledajte što se sve nudi prije nego napunite tanjur. Na taj način ćete izabrati što stvarno želite jesti, a što možete ostaviti po strani. 7. Saznajte što će biti posluženo na domjencima Ako idete u goste ili na domjenak, pokušajte saznati što će od hrane biti posluženo i kada. Ukoliko se isto ne uklapa u vaš dnevni raspored, pojedite manji obrok kod kuće kako ne bi došli gladni na druženje i kako bi izbjegli prejedanje. 8. Nemojte preskakati obroke Nemojte preskakati obroke kako bi napravili mjesta za obilniji ručak ili večeru. Na taj način ćete biti jako gladni i vrlo vjerojatno pojesti više nego što planirate. S druge strane, ako u terapiji imate lijekove kao što su derivati sulfonilureje ili inzulin, preskakanje obroka može dovesti do hipoglikemije. 9. Budite fizički aktivni Budite fizički aktivni! Fizička aktivnost će pomoći održati dobru regulaciju šećerne bolesti u vrijeme kada više jedete. 10. Pazite na pića koja konzumirate Pića mogu biti glavni izvor „skrivenih“ kalorija i dodanih šećera. To je zato što pića nisu zasitna kao hrana pa nismo svjesni koliko kalorija i dodanih šećera konzumiramo. Nemojte zaboraviti piti vodu. 11. Pijte alkohol umjereno Alkohol može izazvati hipoglikemiju. Najbolje je ne konzumirati alkohol! Ako pijete, pijte umjereno. Mirjana Đukić, dr.med
Rezistentni Škrob: Zdravstvene Koristi i Kako Ga Unositi
Što je rezistentni škrob? Rezistentni škrob je vrsta škroba koja, zbog visokog udjela amiloze, nije probavljiva u tankom crijevu. Umjesto da se razgradi i apsorbira kao energija, on dospijeva neprobavljen do debelog crijeva, gdje se fermentira pomoću crijevnih bakterija i proizvodi kratkolančane masne kiseline. Ove kiseline: Zbog svega navedenog, rezistentni škrob se smatra prebiotikom. Kalorijska vrijednost Za razliku od običnog škroba koji sadrži oko 4 kcal/g, rezistentni škrob sadrži upola manje kalorija – 2 kcal/g, što ga čini posebno korisnim kod redukcijskih dijeta i prehrane osoba s dijabetesom. Rezistentni škrob – vrste Postoji pet vrsta rezistentnog škroba, ovisno o njegovu podrijetlu i načinu nastanka: Najkorisnije vrste RS1, RS2 i RS3 imaju najviše dokazanih zdravstvenih koristi. Nažalost, u modernoj prehrani često konzumiramo obrađene verzije tih namirnica, zbog čega unos RS zna biti manji od preporučenog. Namirnice prirodno bogate RS: Kako povećati unos rezistentnog škroba? Jedan od najpraktičnijih načina je kuhanje i hlađenje škrobnih namirnica, čime se dio škroba transformira u rezistentni oblik. Primjeri: Temperatura hlađenja: oko 4°C (u hladnjaku), preporučeno hlađenje barem nekoliko sati. Rezistentni Škrob – Preporučeni dnevni unos Optimalan unos RS-a za zdravstvene koristi kreće se između 6 i 40 g dnevno. Više od 40 g ne donosi dodatne koristi i može izazvati probavne smetnje (npr. nadutost). Zaključak Rezistentni škrob je jednostavna i prirodna komponenta prehrane koja nudi niz koristi za zdravlje probavnog sustava, metabolizam i regulaciju tjelesne mase. Laganim prilagodbama u kuhinji, poput hlađenja kuhanih škrobnih namirnica, možete značajno povećati njegov unos bez velikih promjena u jelovniku. Ako tražite ideje za ukusne i uravnotežene obroke, pogledajte našu kolekciju recepta za osobe s dijabetesom – inspiraciju možete pronaći već danas!
Akrilamid u Hrani: Kako Ga Izbjeći i Što Trebate Znati
Akrilamid je spoj koji se može formirati u određenim namirnicama tijekom pečenja ili prženja na visokim temperaturama, najčešće iznad 120 °C. Nastaje kemijskom reakcijom između reducirajućih šećera i aminokiselina (posebno asparagina), a poznat je po neurotoksičnim i potencijalno kancerogenim učincima. Glavni izvori akrilamida Najvažniji izvori u prehrani uključuju: Kako smanjiti unos akrilamida? Postoji nekoliko jednostavnih strategija za smanjenje stvaranja akrilamida kod kuće: Što je s tjesteninom? Tjestenina i njezini proizvodi ne sadrže akrilamid, jer se proces sušenja odvija na temperaturama nižim od onih potrebnih za njegovu tvorbu. To ih čini sigurnim izborom kada je riječ o ovom spoju. Zaključak Iako akrilamid u hrani nije moguće u potpunosti izbjeći, moguće ga je značajno smanjiti pažljivim pristupom kuhanju. Ključne preporuke uključuju: Za dodatne savjete o prehrambenim navikama, posjetite našu Malu školu prehrane, a ako tražite ideje za ukusne i sigurnije obroke, svakako pogledajte naše recepte za osobe s dijabetesom.
Kako Čitati Deklaracije: Cjelovit Vodič za Sigurnije Odabire
Pravilno čitanje i razumijevanje nutritivnih deklaracija jedan je od preduvjeta zdravijih prehrambenih odabira. S obzirom da često zna biti izazovno, u nastavku donosimo kratak vodič kroz kako čitati deklaracije. Za dodatne edukativne materijale o prehrani, pogledajte našu Malu školu prehrane. Najvažniji dijelovi prehrambene deklaracije: Popis sastojaka Kod svake namirnice ili prehrambenog proizvoda moraju biti navedeni svi sastojci, redoslijedom prema količini – prvi sastojak u nizu čini glavninu proizvoda. Savjeti: Aditivi – što znače “E-brojevi”? U popisu sastojaka moraju biti navedeni i svi korišteni aditivi, a označeni su slovom “E” i tri brojke. Najčešće kategorije aditiva: Aditivi se dodaju kako bi se poboljšala boja, miris, tekstura ili produljio rok trajanja. Iako su zakonski regulirani, kod osoba s dijabetesom i drugim kroničnim stanjima preporučuje se ograničena konzumacija visoko aditivne hrane. Nutritivna deklaracija Nutritivna deklaracija informira o energetskoj i hranjivoj vrijednosti proizvoda. Najčešće se prikazuje na 100 g/ml, ponekad i na porciju. Obavezni elementi: Važno: Dopunski elementi (ako su navedeni): Rok valjanosti: što znače oznake? Prehrambene tvrdnje i što zaista znače Energetska vrijednost Šećeri Primjer: 100% voćni sok bez dodanog šećera i dalje može sadržavati 10 g prirodnih šećera na 100 ml. Vlakna Proteini Masti Napomena: Kod “light” proizvoda često se smanjuju masti, ali povećavaju šećeri kako bi se očuvala tekstura ili okus – čitajte deklaracije pažljivo. Omega-3 masne kiseline Zaključak Razumijevanje kako čitati deklaracije jedan je od najboljih koraka koje možete napraviti za vlastito zdravlje. Umjesto da se oslanjate na marketinške poruke na prednjoj strani ambalaže, obratite pažnju na stvarne brojke, redoslijed sastojaka i količinu šećera, masti i vlakana. Za još korisnih informacija o prehrani i planiranju obroka, svakako posjetite našu Malu školu prehrane.