Hitne kartice za adrenalnu insuficijenciju i druga endokrinološka stanja
Na sastanku Europskog vijeća pridruženih društava (ECAS), održanom u Parizu 31. listopada 2014. godine, predstavnici zemalja članica postigli su dogovor o uvođenju standardizirane “kartice za hitne slučajeve” namijenjene pacijentima s adrenalnom insuficijencijom. Cilj ove inicijative je omogućiti brzu i učinkovitu medicinsku intervenciju u hitnim situacijama širom Europe. Pokretač ove teme bile su grupe za podršku pacijentima oboljelima od Addisonove bolesti iz više europskih zemalja. Na sastanku ECAS-a podržana je verzija kartice koja sadrži: Hrvatska verzija kartica Na inicijativu Hrvatskog društva za endokrinologiju i dijabetologiju HLZ (HDED HLZ), prevedene su i prilagođene hitne kartice za adrenalnu insuficijenciju na hrvatski jezik. Također, zahvaljujući inicijativi Europskog endokrinološkog društva (ESE), izrađene su i kartice za druga hitna endokrinološka stanja – uključujući hipoparatireoidizam i šećernu bolest u hitnim situacijama. U prevođenju i pripremi navedenih kartica sudjelovali su i članovi HDED HLZ, a kartice su dostupne u PDF formatu na dnu ove objave.
Vodič za bolesnike s hiperprolaktinemijom
Napravljeno prema preporukama The Hormone Foundation i The Endocrine SocietyOriginalni dokument dostupan na: http://jcem.endojournals.org/content/96/2/35A.full Hiperprolaktinemija je stanje u kojem postoji povećana koncentracija prolaktina u krvi. Prolaktin je hormon kojeg luči mala žlijezda smještena na dnu mozga – hipofiza. Najvažnija uloga prolaktina je poticanje proizvodnje mlijeka u mliječnoj žlijezdi nakon poroda. Tijekom trudnoće i dojenja normalno je da se u krvi nalazi povećana koncentracija prolaktina. Povećana koncentracija prolaktina u krvi također može biti posljedica uzimanja nekih lijekova ili neke bolesti. Česti uzrok hiperprolaktinemije je dobroćudni tumor hipofize koji pojačano luči prolaktin i naziva se prolaktinom. Najčešće se nalazi kod žena, a vrlo rijetko kod djece i adolescenata. I drugi tumori hipofizne regije mogu ponekad izazvati hiperprolaktinemiju uslijed pritiska na držak hipofize. Prolaktin i kod žena i kod muškaraca snižava razinu spolnih hormona (estrogena i testosterona) što dovodi do poremećaja menstruacijskih ciklusa i spolne funkcije. Ovo su upute za bolesnike izrađene prema svjetskim smjernicama za dijagnostiku i liječenje hiperprolaktinemije. Učinci hiperprolaktinemije Muškarci i žene s hiperprolaktinemijom mogu biti neplodni, imati smanjeni spolni nagon i gubitak koštane mase. Žene mogu imati: Muškarci mogu imati: Dječaci i djevojčice s hiperprolaktinemijom mogu imati zakašnjeli pubertet. Veći prolaktinomi mogu uzrokovati glavobolju i poremećaj vida zato jer se vidni živac nalazi u blizini hipofize i tumor ga može pritisnuti. Neki bolesnici s hiperprolaktinemijom nemaju nikakve simptome. Kako se postavlja dijagnoza hiperprolaktinemije? Liječnik postavlja dijagnozu hiperprolaktinemije na temelju nalaza povišene koncentracije prolaktina u krvi. Za dijagnozu je obično potrebno jednokratno mjerenje prolaktina, najbolje nakon 30 minuta mirovanja. Osim mjerenja prolaktina, Vaš liječnik će Vas vjerojatno uputiti na dodatne pretrage kojima će pokušati doznati uzrok hiperprolaktinemije. Uzimanje nekih lijekova može dovesti do hiperprolaktinemije. Stoga je važno mu kažete koje sve lijekove uzimate. Posebno su u tom smislu važni preparati estrogena, opijatski analgetici, metoklopramid i antipsihotici. Jedan od uzroka hiperprolaktinemije je i smanjena funkcija štitnjače, pa će Vas liječnik vjerojatno uputiti na mjerenje hormona štitnjače u krvi. Ako Vaš liječnik misli da imate prolaktinom ili neki drugi tumor hipofizne regije, uputit će Vas na snimanje hipofize magnetskom rezonancom. Također je važno imate li bubrežnu ili jetrenu bolest jer one mogu dovesti do hiperprolaktinemije. Kako se liječi hiperprolaktinemija? Ako osoba nema simptome koji su povezani s hiperprolaktinemijom liječenje nije potrebno. U suprotnom, liječenje ovisi o uzroku. Prolaktinom. Prolaktinom je tumor hipofize koji luči prolaktin. Terapija izbora u liječenju prolaktinoma su lijekovi koji snižavaju koncentraciju prolaktina i smanjuju veličinu tumora. Najčešće se koriste bromokriptin (Bromergon) i cabergolin (Dostinex). Liječenje prolaktinoma ovim lijekovima je uspješno kod većine bolesnika. Ako uz uobičajenu dozu lijeka ne dođe do normalizacije prolaktina i smanjenja veličine tumora dozu lijeka je potrebno povisiti. Nakon dvije godine liječenja, kod bolesnika kod kojih je koncentracija prolaktina normalna, a tumor je nestao, dozu lijeka je moguće smanjiti ili čak ukinuti. Samo u rijetkim slučajevima, kada je primjena lijekova neučinkovita ili kada bolesnik ima nuspojave pri uzimanju lijekova, u obzir dolazi operativni zahvat kojim se pokuša ukloniti tumor. Kada je i operacija neučinkovita preporučuje se radioterapija tumora. Hiperprolaktinemija uzrokovana lijekovima. Neki lijekovi mogu biti uzrok hiperprolaktinemije. Ako postoji sumnja na to liječnik će Vam savjetovati da prekinete uzimati određeni lijek najmanje 3 dana i nakon toga ponovno izmjerite koncentraciju prolaktina. U slučaju da ne možete bez tog lijeka, liječnik Vam može prepisati slični lijek koji ne povisuje koncentraciju prolaktina. Ako ne postoji zamjenski lijek, liječnik Vam može prepisati bromokriptin ili cabergolin kako bi se smanjila proizvodnja prolaktina. Ako zbog hiperprolaktinemije imate smanjeni spolni nagon ili nisku mineralnu gustoću kosti u obzir dolazi primjena estrogena kod žena, odnosno testosterona kod muškaraca. Idiopatska hiperprolaktinemija. Kada se ne može utvrditi uzrok povišenom prolaktinu riječ je o idiopatskoj hiperprolaktinemiji. Nekima od ovih bolesnika prolaktin se vremenom vrati u normalu. Ako se to ne dogodi tijekom nekoliko mjeseci, kod bolesnika koji imaju simptome započinje se primjena bromokriptina ili cabergolina. Kako liječiti prolaktinom u trudnoći? Tijekom medikamentoznog liječenja prolaktinoma uspostavljaju se menstrualni ciklusi i žena može zatrudnjeti. U tom slučaju postupak je sljedeći: Hipotireoza. Smanjena funkcija štitnjače može biti uzrok hiperprolaktinemije. U tom slučaju liječenje se provodi sintetskim hormonom štitnjače, levotiroksinom. Nakon normalizacije hormona štitnjače normalizirati će se i koncentracija prolaktina. Hrvatsko društvo za endokrinologiju i dijabetologiju Hrvatskog liječničkog zbora / www.hded.hr
Vodič za bolesnike s ginekomastijom
Napravljeno prema preporukama The Endocrine Society i Breast Cancer Care UKOriginalni dokument dostupan na:www.hormone.org/questions-and-answers/2011/gynecomastia Što je ginekomastija? Ginekomastija je povećanje dojki kod muškaraca uzrokovano benignim povećanjem žljezdanog tkiva dojke oko bradavice. Posljedica je neravnoteže u djelovanju testosterona (muškog hormona) i estrogena (ženskog hormona). Svi muškarci imaju malo estrogena, ali ako ga je u suvišku može uzrokovati rast dojki. Ginekomastija nije bolest i ne uzrokuje zdravstvene probleme, ali može izazvati bolnost i osjetljivost dojki, ili neugodnost zbog povećanja dojki. Kod koga nalazimo ginekomastiju? Ginekomastija je česta u novorođenčadi kao posljedica izloženosti majčinom estrogenu koja spontano prođe unutar četiri tjedna od rođenja. Tijekom puberteta, kod oko polovice dječaka se pojavljuje ginekomastija, obično oko 13. godine života. Simptomi se uglavnom povlače do 18. godine života. Ginekomastija je veoma čest nalaz u muškaraca starijih od 50 godina jer se sa starenjem smanjuje stvaranje testosterona, a povećava količina masti koja je glavno mjesto pretvorbe muških hormona u estrogen. Kako se dijagnosticira ginekomastija? Liječnik prvo treba pregledati vaše dojke da vidi radi li se o ginekomastiji (povećanju žljezdanog tkiva) ili povećanju samo masnog tkiva što nazivamo pseudoginekomastijom i nalazimo je u muškaraca s prekomjernom tjelesnom težinom. Drugi uzroci povećanja dojki su mnogo rjeđi poput cista, lipoma ili tumora. Na osnovi pregleda liječnik će odlučiti o potrebi za radiološkim pregledom dojki (ultrazvuk, mamografija i dr.). Liječnik će pregledati i vaše testise radi određivanja njihove veličine i postojanja tumora. Potom slijede pitanja o vašim dosadašnjim bolestima, lijekovima koje uzimate ili drugim tvarima navedenih u tablici. Od laboratorijskih nalaza treba provjeriti funkciju jetre, bubrega i štitnjače, a samo kod nekih bolesnika i druge hormone. Uzroci ginekomastije Uz spomenute fiziološke uzroke ginekomastije (u novorođenčadi, u pubertetu i u starijoj dobi) postoji mnogo uzroka povećanja dojki u muškaraca: Lijekovi i tvari koje mogu uzrokovati ginekomastiju Kako se liječi ginekomastija? Liječenje ovisi o uzroku, a često uopće nije potrebno. Što to znači za vas? Ginekomastija može biti uznemirujuće i neugodno iskustvo, pa čak i uzrok povlačenje u sebe. Važno je zapamtiti da se uvijek obratite svom liječniku u slučaju: Hrvatsko društvo za endokrinologiju i dijabetologiju Hrvatskog liječničkog zbora / www.hded.hr
Vodič za bolesnike s adrenalnom insuficijencijom
(slabiji rad nadbubrežnih žlijezda) Napravljeno prema preporukama The Endocrine Society i Society for EndocrinologyOriginalni dokument dostupan na:www.hormone.org/diseases-and-conditions/adrenal-insufficiencywww.endocrinology.org/media/1767/16-04__adrenal-insufficiency.pdf Nadbubrežne žlijezde Nadbubrežne žlijezde, koje se nalaze na vrhu bubrega, stvaraju hormone neophodne za funkcioniranje tijela. Sastoje se od srži koja stvara adrenalin i kore koja stvara: aldosteron, kortizol i androgene (najvažniji je dehidroepiandrostendion DHAES). Što je adrenalna insuficijencija (AI)? Adrenalna insuficijencija je karakterizirana nemogućnošću nadbubrežnih žlijezda da stvaraju kortizol i aldosteron koji su neophodni za život. Nadbubrežne žlijezde se neće umoriti ili izgubiti funkciju uslijed mentalnog ili fizičkog stresa. Prava adrenalna insuficijencija ustvari je rijetka bolest i treba je dijagnosticirati endokrinolog jer nepotrebno liječenje može višestruko naškoditi. Što uzrokuje adrenalnu insuficijenciju? Razlikujemo dva oblika AI: Primarna AI ili Addisonova bolest je rijetko stanje kada su nadbubrežne žlijezde oštećene, odstranjene ili uslijed genetskih bolesti ne mogu stvarati hormone. Najčešći uzrok je autoimuna bolest kada tijelo stvara protutijela koja napadaju i oštećuju stanice nadbubrežnih žlijezda. Sekundarna AI je češći oblik i javlja se kada hipofiza prestane slati signalne hormone nadbubrežnim žlijezdama (adrenokortikotropni hormon ACTH). Najčešći uzrok su tumori hipofize ili oštećenje nakon kirurških zahvata ili zračenja. Sekundarna AI može biti i privremena, nakon primjene sintetskih steroida poput prednizolona ili deksametazona. Zbog prisutnih sintetskih steroida u krvi hipofiza dobiva informaciju da ima dovoljno kortizola u krvi i prestaje stvarati ACTH što ima za posljedicu da i nadbubrežne žlijezde prestaju stvarati kortizol, odnosno prelaze u stanje dubokog sna. Problem nastaje ako se sintetski hormoni naglo prestanu uzimati jer je potrebno neko vrijeme da nadbubrežne žlijezde ponovno započnu stvarati kortizol. Stoga je važno da se doze sintetskih steroida postupno smanjuju uz kontrolu liječnika. Koji su simptomi AI? Simptomi se obično javljaju postepeno i čine ih osjećaj umora i slabosti, gubitak apetita, mučnina, gubitak na tjelesnoj težini, tamnjenje kože, nizak tlak, niske razine šećera u krvi i želja za jako slanom hranom. Gubitak stvaranja DHAES dovodi do gubitka dlakavosti u pazusima i pubično. Većinu ovih simptoma nalazimo i kod sekundarne AI, osim što ne nalazimo hiperpigmentaciju (jer je ovdje nizak ACTH) i rjeđe nalazimo nizak tlak i dehidraciju (jer je sačuvano lučenje aldosterona). Kako se postavlja dijagnoza AI? Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i anamneze. Od laboratorijskih nalaza određuje se razina kortizola i ACTH, a za potvrdu dijagnoze ponekad je potrebno uraditi testiranje (Synacthen test). Kako se liječi adrenalna insuficijencija? Ovo je bolest u kojoj organizam nije u mogućnosti stvarati dovoljno hormona kortizola. Stoga je potrebno uzimati lijek koji djeluje jednako kao kortizol i nadomješta njegovu ulogu u organizmu, a zove se hidrokortizon (Cortef). Nadomjesna terapija hidrokortizonom se uzima na način koji je najsličniji prirodnom lučenju hormona. Prirodno stvaranje hormona najjače je ujutro, smanjuje se tijekom dana, a najmanje je noću. Prva tableta hidrokortizona uzima se odmah nakon buđenja, prije bilo kakve aktivnosti. Druga tableta se uzima do 18 sati. Ako vam nedostaje snage tijekom dana ista doza lijeka se može podijeliti u tri dnevne doze, s tim da je zadnja doza lijeka isto do 18 sati. Ako se radi o primarnoj AI potrebna je nadoknada i manjka aldosterona, tada je potreban i lijek fludrokortizon (Astonin H). Što učiniti ako se razbolite? U trenucima bolesti ili nakon teške fizičke traume organizam prirodno luči veće količine kortizola. Da bi imitirali prirodni porast lučenja kortizola za vrijeme trajanja bolesti, dozu hidrokortizona je potrebno povećati. Pravila za povećanje doze hidrokortizona su: — Ako ste bolesni udvostručite dnevnu dozu hidrokortizona.— Ako imate temperaturu i osjećate se malaksalo, udvostručite dozu za vrijeme trajanja tih tegoba.— Ako se radi o prehladi ili nekoj blagoj bolesti i ako se osjećate dobro, dozu nije potrebno udvostručavati.— Ukoliko povraćate ili imate proljev, lijek se neće moći apsorbirati u crijevu pa je tada potrebno javiti se liječniku koji Vam može dati hidrokortizon u obliku injekcije.— Nakon prestanka tegoba, vratite se na Vašu standardnu dozu.— Potrebno je da sa sobom uvijek nosite obavijest u kojoj će biti istaknuto da bolujete od bolesti za koju je potrebna trajna nadomjesna terapija kortikosteroidima. Koliko često i koji se laboratorijski nalazi kontroliraju? Kontrole ovise o vašem zdravstvenom stanju i uglavnom je dovoljno jednom godišnje. Terapija se korigira ovisno o vašem kliničkom stanju, te nalazima natrija, kalija i krvnog tlaka. Nije potrebno određivati kortizol u urinu. Hrvatsko društvo za endokrinologiju i dijabetologiju Hrvatskog liječničkog zbora / www.hded.hr