Šećerna bolest tipa 1 je kronična metabolička bolest koja nastaje zbog manjka inzulina uslijed razaranja beta stanica Langerhansovih otočića gušterače (stanica koje izlučuju inzulin) autoimunim procesima. Obolijevaju najčešće osobe mlađe od 30 godina, standardne tjelesne težine ili mršavije, ali se može pojaviti i u bilo kojoj dobi života. Zbog sve češće pretilosti u općoj populaciji
može se pojaviti i kod pretilih osoba. Tip 1 je rjeđi oblik i predstavlja 5-10% svih slučajeva šećerne bolesti. Jedini izbor liječenja je inzulin, uz pravilnu prehranu i tjelovježbu.

Šećerna bolest tipa 2 je kronična metabolička bolest koju karakterizira relativni (a ne apsolutni) nedostatak inzulina i neosjetljivost tkiva na inzulin. Većina osoba sa šećernom bolesti tipa 2 (>80%) imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili pretilost. Tip 2 je najčešći oblik i predstavlja 90-95% svih slučajeva šećerne bolesti. Temeljno liječenje je pravilna prehrana i tjelovježba, a zatim slijedi farmakološka terapija. Barem u početku, a često niti tijekom života osobe sa ŠB možda neće trebati liječenje inzulinom

Predijabetes nije bolest već čimbenik rizika za nastanak šećerne bolesti tip 2.  Kriteriji su glukoza natašte od 5,6 do 6,9 mmol/l, glukoza nakon opterećenja od 7,8 do 11,0 mmol/l ili HbA1c 5,7 do 6,4%. Najviše uspjeha u sprječavanju razvoja šećerne bolesti tipa 2 imaju promjene životnih navika:
– gubitak 7% od početne tjelesne težine
– povećanje umjerenog intenziteta tjelesne aktivnosti na najmanje 30 minuta dnevno
(ili 3 puta po 10 minuta dnevno)
-zdrava prehrana (povećanje unosa povrća, a smanjenje unos šećera i alkohola)

Za razliku od šećerne bolesti tip 1 i tip 2 u čijem nastanku ulogu imaju različiti genetski i okolišni čimbenici, o sekundarnoj šećernoj bolesti govorimo kada imamo jasan uzrok kao što su: bolesti gušterače (pankreatitis, cistična fibroza, neoplazme…), lijekovi (kortikosteroidi, anti-HIV lijekovi…), endokrinopatije (hipertireoza, Cushingov sindrom…), nakon transplantacije organa ili monogenetski dijabetes (neonatalni, MODY). Nakon što dođe do hiperglikemije, bez obzira koji je oblik šećerne bolesti postoji opasnost za razvoj istih kroničnih komplikacija, iako je moguća razlika u njihovoj progresiji.

Gestacijski dijabetes (GDM) je pojava šećerne bolesti tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće. Dijagnoza GDM-a se postavlja na temelju OGT testa koji se izvodi između 24 i 28 tjedna trudnoće u trudnica visokog rizik preporučuje se kontrola glukoze već kod prvog pregleda. Ako se ustanovi šećerna bolest u prvom tromjesečju trudnoće onda šećerna bolest nije uvjetovana trudnoćom, već je postojala neprepoznata od ranije (čimbenici rizika su: prekomjerna tjelesna masa, pozitivna obiteljska anamneza šećerne bolesti,
gestacijski dijabetes u prethodnim trudnoćama, mrtvorođenost ili velika porođajna masa djeteta u
ranijoj trudnoći, sindrom policističnih jajnika, sedentarni način života)

LADA dijabetes je skraćenica engleskog naziva latent autoimmune diabetes of adulthood (sporonapredujući autoimuni dijabetes u odraslih). Uzrokuje ga autoimuno oštećenje beta stanica gušterače, pa se ubraja u grupu šećerne bolesti tipa 1. Od tipa 1 šećerne bolesti razlikuje ga kasnija dob nastanka (35-60 godina) i kasnija potreba za uvođenjem inzulina u terapiju (najmanje 6 mjeseci nakon dijagnoze), Važno ga je prepoznati radi ranijeg uvođenje inzulinske terapije, prije pogoršanja kontrole glikemije ili razvoja dijabetičke ketoacidoze

OGTT je skraćenica za test oralnog opterećenja glukozom

OGTT se radi:
– u slučaju predijabetesa (graničnih nalaza glukoze ili HbA1c) radi otkrivanja šećerne bolesti
– od 24-28.tjedna trudnoće radi otkrivanja gestacijskog dijabetesa.

Kontraindiciran je ako:
– postoje jasni kriteriji za šećernu bolest
– u akutnim stanjima (infekcije, traume)
– ako se uzimaju lijekovi koji utječu na rezultate testa, poput kortikosteroida.

Ne preporučuje se raditi:
– u obradi hipoglikemija (jer je pozitivan u >10% zdravih osoba)
– za dokazivanje inzulinske rezistencije (test nije standardiziran i nema jasnih kriterija).

Izvođenje testa:
– večer prije izvođenja testa (od 23:00), ujutro i tijekom testa koji traje dva sata
zabranjena je konzumacija hrane i pića (osim obične vode), te pušenje
– ujutro, na dan izvođenja testa, nakon prvog uzimanja krvi popit ćete napitak s glukozom kroz 5 minuta (dozvoljeno je u napitak dodati malo limunovog soka)
– tijekom testa zabranjena je fizička aktivnost
– ponovno uzimanje krvi vrši se 120 minuta nakon što ste popili glukozu, a kod trudnica nakon 60 i 120 minuta.

Glukagon je hormon kojeg izlučuje gušterača, a radi suprotno od inzulina: iz jetre i mišića izvlači spremljenu glukozu u krv kako bi se održala normalna razina glukoze u krvi. Glukagon kao lijek, primjenjuju se u slučaju teške i po život opasne hipoglikemije. U tablici je prikazana usporedba injektibilnog i intranazalnog oblika glukagon.

Znanost neprestano iznova potvrđuje važnost uloge fizičke aktivnosti za zdravlje. Znamo da je dobro vježbati, ali svoje zdravlje možete unaprijediti i usputnim aktivnostima. Uvođenjem malih, naoko neprimjetnih, promjena u svakodnevicu možemo napraviti velike pomake. Koje su dobrobiti fizičke aktivnosti i na kojim navikama možete poraditi već danas?

1. Ograničite sjedenje! Morate li dugo sjediti, primjerice na poslu, svakih 30 minuta ciljano ustanite i kratko hodajte ili odradite nekoliko jednostavnih vježbi.

2. Hodajte! Svega 500 koraka dnevno više smanjuje rizik za kardiovaskularne bolesti
i opći mortalitet za 2-9%. Pet do šest minuta brze šetnje svaki dan može produžiti
život za 4 godine!

3. Znojite se! Posvetite barem 150 min tjedno umjerenoj fizičkoj aktivnosti, ili se
barem 75 minuta tjedno bavite intenzivnom vježbom, nastojeći da ne prođu dva
uzastopna dana u kojima niste bili fizički aktivni. Već 30 minuta umjerene vježbe
tjedno poboljšava metabolički profil.

4. Jačajte! Vježbe snage, odnosno vježbe s vlastitom težinom ili otporom,
poboljšavaju osjetljivost na inzulin i razinu glukoze, a određene aktivnosti iz ove
skupine dobro djeluju i na fleksibilnost i ravnotežu.

Jeste li znali da kvaliteta vašeg sna može utjecati na regulaciju šećerne bolesti? Higijena sna jedna je od ključnih, no često zanemarivanih stavki kada govorimo o važnosti životnih navika i njihovom utjecaju na šećernu bolest. Poremećaji spavanja, koji su nažalost česti kod oboljelih od šećerne bolesti, povisuju rizik za pretilost i poremećen metabolizam glukoze. No, je li važnije koliko spavamo ili kako spavamo? Kao i u svemu ostalome, i u snu treba biti umjeren. Negativan utjecaj na glukoregulaciju ima i prekratak (<6 h ) i predug (>8 h) san. Ciljajte na čvrst i neisprekidan san. Produljenjem trajanja spavanja kratko spavajućih osoba moguće je poboljšati osjetljivost na inzulin i smanjiti energetski unos. Međutim, samo “nadoknađivanje” spavanja tijekom vikenda nije dovoljno za preokret utjecaja nedovoljnog sna. Izgleda da su „noćne ptice“, tj. oni koji kasno idu spavati i kasno se bude, skloniji lošijoj regulaciji šećerne bolesti, te su osjetljiviji na neaktivnost za razliku od ranoranioca – koji liježu ranije i bude se ranije.