Hepatitis B je zarazna upalna bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa B (HBV) koja može imati ozbiljne posljedice. Osim akutnog (kratkotrajnog) oblika bolesti, zaraza može dovesti do kronične infekcije koja povećava rizik od razvoja ciroze, karcinoma jetre, pa čak i smrtnog ishoda.
Epidemiološki Podaci
Procjenjuje se da je 2015. godine oko 257 milijuna ljudi diljem svijeta bilo kronično zaraženo hepatitisom B, uključujući 13 milijuna u Europi. Oko 887.000 osoba godišnje umire od posljedica ove infekcije, uglavnom zbog ciroze i hepatocelularnog karcinoma (primarnog raka jetre). Nažalost, hepatitis B se često dijagnosticira u kasnom stadiju bolesti. Prema dostupnim podacima, samo 10,5 % osoba za koje se procjenjuje da su zaražene HBV-om bilo je dijagnosticirano.
Situacija u Hrvatskoj
Hrvatska spada u zemlje s niskom učestalošću hepatitisa B. Uvođenjem cijepljenja posljednjih dvadesetak godina bilježi se pad broja oboljelih, ali virus i dalje predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Oko 25.000 osoba u Hrvatskoj je kronično zaraženo hepatitisom B.
Simptomi i Inkubacija
Inkubacija virusa hepatitisa B traje između 2 i 6 mjeseci. Većina zaraženih osoba nema simptome tijekom akutne faze bolesti. Ako se simptomi pojave, oni mogu uključivati:
- Žuticu (žutilo kože i očiju)
- Tamno obojen urin (boje tamnog piva)
- Veliki umor
- Mučninu i povraćanje
- Bol u trbuhu
Simptomi traju nekoliko tjedana, a više od 90% zdravih osoba prirodnim putem će se oporaviti u roku od godinu dana.
Načini Prijenosa
Jedini rezervoar virusa hepatitisa B je čovjek. Virus se najčešće nalazi u krvi zaraženih osoba, ali i u drugim tjelesnim tekućinama poput sline, sjemene tekućine i vaginalnog sekreta.
Tri najvažnija načina širenja virusa su:
- Kontakt s krvlju – npr. ubod na zaraženu iglu ili dijeljenje pribora za intravensko ubrizgavanje droga.
- Nezaštićeni spolni odnos – uključujući oralni, vaginalni i analni kontakt.
- Prijenos s majke na dijete – tijekom trudnoće i poroda.
Hepatitis B se ne prenosi socijalnim kontaktima poput dijeljenja pribora za jelo, grljenja, ljubljenja, držanja za ruku, kašljanjem, kihanjem, hranom ili vodom.
Prevencija i Cijepljenje
Za zaštitu od HBV infekcije i kroničnih posljedica, uključujući cirozu i karcinom jetre, dostupno je sigurno i učinkovito cjepivo. Cijepljenje se provodi u tri doze s razmacima. Prvo je uvedeno obvezno cijepljenje za osobe pod povećanim rizikom, poput zdravstvenih radnika. Godine 1999. obvezno cijepljenje prošireno je na djecu šestog razreda osnovne škole, a od 2007. godine cjepivo se primjenjuje i u dojenačkoj dobi za sva novorođenčad.
Više od 95% cijepljenih razvije zaštitni titar protutijela, a smatra se da je zaštita cjepivom doživotna. Unatoč preporukama za imunizaciju osoba sa šećernom bolesti, prema CDC-u, cijepljenje je primilo samo 33% osoba u dobi od 18 do 59 godina i oko 15% starijih od 60 godina.
Ostale Mjere Prevencije
Pored cijepljenja, mjere prevencije uključuju:
- Edukaciju o mjerama zaštite i izbjegavanju rizičnih izlaganja
- Davanje seruma nakon izlaganja virusu
- Pravilno steriliziranje medicinske opreme
- Obvezno testiranje donirane krvi, sjemena, tkiva i organa
- Testiranje trudnica
- Borbu protiv ovisnosti i sprječavanje dijeljenja pribora među intravenskim ovisnicima
- Rano otkrivanje i liječenje oboljelih
Doc. prim. dr. sc. Diana Nonković, spec. epidemiologije
