Djevojci koja odrasta s dijabetesom, majci djevojčice s dijabetesom ili ženi kojoj su negdje na pola trudnoće rekli da odjednom ima misteriozni gestacijski dijabetes, ovo je vjerojatno jedna od glavnih boljki i strahova: je li i kako je moguće iznijeti trudnoću bez loših posljedica za majku i dijete? Poznato je i nediskutabilno da trudnoća s dijabetesom, bilo da je dijabetes otprije prisutan bilo da je tek otkriven u trudnoći, predstavlja nepovoljnu i opasnu zdravstvenu situaciju. Nisam tu da nabrajam sve što može poći po krivome, već uvjeriti Vas da postoji alat s kojim puno toga može poći po pravome. Alat nije skup ni tehnološki napredan. Glavni alat su Vaše odluke, sve ostalo je sporedno. Uz takav alat, možete biti sigurni da Vi ni Vaše dijete nećete patiti zbog dijabetesa, što naravno ne znači da će sve biti u redu, jer je dijabetes ipak samo jedan od faktora. Ali možete biti sigurni da ste učinili sve, a taj osjećaj mirnoće je moćan i snažan.
Iznimno važan period je onaj prije začeća. Naime, upravo loša kontrola glikemije u ovom periodu kao i u periodu vrlo rane trudnoće najviše korelira s mogućim razvojem malformacija. Dakle, ako je ikako moguće, uhvatite dobru kontrolu prije nego zatrudnite. Jednom kad trudnoća krene, teško je loviti konce i pokušati primijeniti nešto novo. Pucajte „nisko“, težite održavanju HbA1ca u nedijabetičkim vrijednostima. Apsolutno je moguće to postići bez hipoglikemije ako izbjegavate hranu koja obiluje prerađenim, nepotrebnim i brzim ugljikohidratima te se fokusirate ponajviše na cjelovite izvore bjelančevina, masti i vlakana.
Svaka trudnoća se razlikuje, međutim određene promjene u potrebama za inzulinom se mogu očekivati. Neposredno nakon ovulacije, a prije izostanka mjesečnice u pravilu se razvija jaka inzulinska rezistencija. Zatim kreće razdoblje prvog tromjesečja obilježeno povećanom osjetljivosti na inzulin koja olakšava kontrolu glikemije, no situaciju kompliciraju česte mučnine i promjena apetita. Kad god sam to bila u stanju zbog vrlo ćudljivog apetita u trudnoći, nastojala sam birati opciju koja mi omogućava izvrsnu kontrolu glikemiju i time dobre uvjete za napredak djeteta. Da sam mogla nastaviti jesti onako kako jedem inače, nastavila bih izbjegavati sve žitarice i druge izvore ugljikohidrata koji nepredvidljivo djeluju na GUK. Međutim, u obje trudnoće imala sam iznimno jake mučnine uz gotovo nepostojeći apetit prva 4 mjeseca. Tu i tamo bih se natjerala da pojedem prepečenac ili keks sa što manje dodataka, oboje namirnice koje inače u širokom luku izbjegavam. Kako je ovo bilo jedino što sam mogla pojesti i zadržati, i kako je bila riječ o malim količinama a organizam nije bio „opterećen“ normalnom hranom, uspjela bih to relativno lako pokriti s brzodjelujućim inzulinom. Drugo tromjesečje je u obje moje trudnoće, kao i prema literaturi, bilo puno mirnije razdoblje. Energija i apetit su se vratili, mogla sam napokon jesti hranu koja mi donosi zdravlje i nastaviti izbjegavati hipo i hiperglikemiju. Negdje oko 20-og tjedna trudnoće očekuje se početak perioda koji obilježava rastuća inzulinska rezistencija. Kod nekih trudnica ovo se odvija već oko 17-og, a kod nekih tek oko 25-og tjedna. Otada pa nadalje potrebe za inzulinom rastu kontinuirano, nekad dramatično, nekad postepeno. Oba slučaja su normalna, bitno je samo da budete oprezni, uhvatite promjenu na vrijeme i ne oklijevate davati onoliko inzulina koliko vam tijelo traži. Nije neobično na kraju trudnoće uzimati 100 do čak 200 % više inzulina nego na početku. Nakon poroda potreba za inzulinom se naglo smanjuje i potrebna je povećana opreznost zbog rizika za razvoj hipoglikemije.
Važan i uznemirujuć izazov s kojim sam se susrela u trudnoći s dijabetesom jest problem bolničke hrane „za dijabetičare“ pri hospitalizacijama. Prehrana koja se nudi direktno ugrožava djetetovo (i moje) zdravlje ako upadnem u neizbježnu hiper ili hipoglikemiju zbog doručka koji podrazumijeva 3 debele kriške bijelog kruha, hrenovku i čašu mlijeka. Zbilja ne vidim opciju kako bi trudnica s dijabetesom uspjela ovo pojesti i održati GUK u nedijabetičkim vrijednostima. Valjda je teoretski moguće ali mi nije na kraj pameti da eksperimentiram na svoju štetu. Vjerujem da može i mora postojati način da se pacijenti i dijabetolozi zajedno izbore za obroke pri obaveznim hospitalizacijama koji u najmanju ruku ne onemogućavaju optimalnu trudnoću s dijabetesom.
Plovite mirnim morem,
Dr. sc. Tanja Dragun, dr. med.