Glikemijski indeks (GI) hrane je mjerna jedinica za brzinu kojom razina šećera u krvi poraste dva sata nakon konzumiranja određene vrste hrane u odnosu na 50 grama čiste glukoze. Glukoza po definiciji ima maksimalni GI 100 pa se sva ostala hrana uspoređuje s njom.
GI se izračunava za svaku namirnicu zasebno u kontroliranim laboratorijskim uvjetima, nakon noćnog posta od 10 do 14 sati. To znači da je primjenjiv isključivo ujutro. Nadalje, u svakodnevnom životu rijetko jedemo pojedine namirnice zasebno, odnosno gotovo nikad ne konzumiramo točno 50 g neke namirnice, i to potpuno izolirano, bez dodataka (a to je način na koji se dobiva GI vrijednost određene namirnice).
Dodavanjem drugih namirnica ili njihovom različitom pripremom značajno se mijenja glikemijski odgovor, pa tako dodatkom proteina, masti i vlakana, GI obroka će značajno pasti. Na primjer, kuhani krumpir ima značajno viši glikemijski indeks od pomfrita koji sadrži ulje koje mu smanjuje GI. Naravno, to ne znači da je pomfrit zdraviji od kuhanog krumpira.
Nadalje, GI uopće ne uzima u obzir koliku smo količinu ugljikohidrata pojeli. Stoga se uvodi pojam „glikemijskog opterećenja“ (GO, engl. glycemic load) koje uzima u obzir i koliko grama ugljikohidrata se zapravo nalazi u serviranju namirnice koju jedemo. Tako primjerice mrkva ima visoki GI, ali u stvari malu količinu ugljikohidrata (u 100 g ima 7 g UH), pa kada se izračuna (umnožak grama UH s GI, podijeljeno sa 100), dobije se rezultat da je mrkva namirnica niskog glikemijskog opterećenja (GO).
Stoga se brojevi GI i GO za mrkvu ne podudaraju i teško je zaključiti o kvaliteti namirnice. Iako je GO nešto smislenija metoda mjerenja od GI jer uzima u obzir pojedenu količinu, i dalje ima sva ostala spomenuta ograničenja GI metode – ne uzima u obzir hranjivost, vrstu i zrelost namirnice, način pripreme, s čime se namirnica kombinira te individualnu reakciju pojedinca.
Dakle, ni od ovih brojeva nećemo imati pretjerane koristi. Rezultati randomiziranih, kontroliranih istraživanja zaključuju da ne postoje niti jasni dokazi o pozitivnom učinku prehrane s niskim GI/GO na krvni tlak, masnoće u krvi, tjelesnu masu i kompoziciju, regulaciju šećerne bolesti ili inzulinsku rezistenciju.
Izgleda da je većina pozitivnih učinaka GI/GO posljedica sadržaja prehrambenih vlakana. Stoga, možemo zaključiti da namirnice s visokim glikemijskim indeksom nisu nužno nekvalitetne, niti su namirnice s niskim nužno kvalitetne.
Vođenje prvenstveno glikemijskim indeksom samo nepotrebno komplicira stvar raznim brojevima i tablicama, a u stvari uopće nije adekvatna mjera kvalitete namirnica. Stoga, zaboravite glikemijski indeks, uključite zdravi razum i što više raznolikih cjelovitih namirnica i sami pripremajte svježe obroke u kojima ćete uživati i biti siti, a vaša glikemija dobro regulirana.