Orzoto od sipe s bobom (4 osobe)
Sipa (cca 700 grama) se očisti od kosti i iznutrice i opere (čistoga oko 450 g ). Dio površinske kože možete skinuti ako želite da vam meso sipe bude potpuno svijetlo. Sačuvajte crnilo. Zažutiti na maslinovom ulju (0,5 dl) 1 veću ili dvije manje glavice luka i dinstati do zlatne boje. Dodati 2-3 režnja češnjaka. Ubrzo nakon toga dodajte sipu rezanu na kocke i kuhajte 10-ak min. Nakon togaulijte 1dl bijelog vina i pustite da zakuha. Dodajte prstohvat soli, malo papra, pasirane rajčice i crnilo. Dinstati sve zajedno na laganoj vatri još 15-ak minuta. 10 dag orza i 20 dag boba napola skuhati u blago posoljenoj vodi i zatim je pomiješati sa šugom od sipe te dodati nascjekani peršin. Nadolijevati toplu vodu tek toliko da je umjereno juhasto (ako imate riblji temeljac još bolje) da se orzo i bob dokraja skuhaju. 1 porcija 25g UH Na količinu recepta: 882 gEnergija: 1406 kcalProteini: 102 gMasti: 49 gUgljikohidrati: 106 gNa 100 g:Energija: 159 kcalProteini: 12 gMasti: 6 gUgljikohidrati: 12 g Naše ostale recepte pronađite ovdje 🙂
Hripavac (Pertussis/Veliki kašalj)
Opis bolesti Hripavac, poznat i kao kašalj s ‘lajanjem’ ili ‘magareći kašalj’, je akutna, bakterijska infekcija dišnog sustava koju uzrokuje bakterija Bordetella pertussis. Rezervoar hripavca je čovjek, a prosječna inkubacija bolesti je 9 do 10 dana, uz mogući raspon od 6 do 20 dana. Rizik obolijevanja i komplikacija od hripavca je najveći u novorođenčadi i dojenčadi, kod necijepljene djece. Mogu oboljeti i mala djeca, školska djeca, ali i odrasli koji su izgubili imunost. Statistika i cikličnost bolesti U današnje vrijeme, godišnje se u svijetu prijavi oko 50 milijuna slučajeva, sa više od pola milijuna smrtnih ishoda. Hripavac se ne može potpuno iskorijeniti, ali visoki cijepni obuhvati omogućuju nadzor nad širenjem bolesti. Bolest se javlja ciklički, s epidemijama svake 3 do 5 godina, najčešće u proljetnim i ljetnim mjesecima. Pojavljuje se u svim dobnim skupinama, najviše (do 70%) u djece mlađe od pet godina, od čega je gotovo 50% oboljelih mlađe od godinu dana. Način prijenosa i simptomi To je visoko zarazna bolest koja zahvaća respiratorni trakt, a prenosi se kapljičnim putem (direktnim kontaktom), odnosno udisanjem zaraznog aerosola. Izvor infekcije su bolesnici u početnom, kataralnom stadiju bolesti, čiji su simptomi: Kako simptomi u oboljele osobe u toj fazi nalikuju običnoj prehladi, često se ne postavi na vrijeme prava dijagnoza, a bolesnici su najzarazniji za okolinu upravo tijekom prva dva tjedna bolesti (rani kataralni period i početak paroksizmalnog kašlja). Faze bolesti Drugi stadij bolesti je obilježen napadajima kašlja (paroksizmi) u trajanju od 2 do 6 tjedana (može trajati i duže). Naleti kašlja su češći noću pa onemogućavaju bolesniku mir i odmor. Javljaju se brzi, snažni i ponavljajući napadi kašlja, s trajanjem od minutu-dvije, tijekom kojih osoba nema udisaja, a završavaju visokotonskim, duboko uvučenim, zvučnim udahom (hripanje). Napadi kašlja mogu biti praćeni povraćanjem i malaksalošću, a pogoršavaju se kako se bolest nastavlja. Faza oporavka i komplikacije Nakon te faze bolesti slijedi faza oporavka koja traje 2 do 3 tjedna. Može i duže trajati, pa je ponekad potrebno više mjeseci da se oboljela osoba potpuno oporavi. Moguće su i komplikacije hripavca (najčešće bronhopneumonija), ovisno o dobi, cjepnom statusu oboljelog djeteta, ali i pravovremenoj dijagnozi i liječenju. Izolacija oboljelih Sve oboljele osobe, kao i sumnjive na bolest, potrebno je izolirati u skladu s epidemiološkim preporukama radi smanjenja mogućnosti širenja bolesti u okolinu. Potrebno je privremeno udaljiti bolesnu osobu iz škole ili vrtića, ili drugog kolektiva. Oboljeli ne smiju biti u kontaktu s dojenčadi (posebno necijepljenom), malom djecom, trudnicama u zadnjem tromjesečju trudnoće, u trajanju od najmanje 5 dana tijekom koje pacijent s hripavcem uzima antibiotsku terapiju u svrhu liječenja. Ukoliko ne uzima antibiotik, bolesnik treba biti u izolaciji 3 tjedna od pojave napadaja kašlja ili do prestanka kašlja (ovisno što će biti prije). Dijagnostika Uzorak za dijagnostiku uzročnika hripavca je bris nazofarinksa, a najkvalitetnija metoda dijagnostike je PCR, odnosno lančana reakcija polimeraze, kojom se dokazuje prisutnost genskog materijala uzročnika u uzetom brisu (smatra se najpouzdanijom metodom za dijagnostiku). Epidemiološka služba i cijepljenje Ukoliko se potvrdi hripavac, epidemiološka služba uvijek provjerava cijepni status kontakata oboljele osobe te preporuča docjepu ukoliko je potrebno. Necijepljeno dijete koje je preboljelo hripavac može se nastaviti redovno cijepiti s cjepivom koje sadrži i komponentu pertusisa nekoliko mjeseci nakon oporavka od bolesti jer s vremenom slabi imunost po preboljenju (zaštita postepeno tijekom života slabi i nakon cijepljenja). Kemoprofilaksa i važnost cijepljenja Bliski kontakti mlađi od 7 godina koji nisu primili 4 doze cjepiva difterija-tetanus-pertusis trebaju se cijepiti što prije nakon kontakta s hripavcem (cjepivo će pružiti zaštitu kod neke buduće izloženosti). Kemoprofilaksa (preventivna antibiotska zaštita u trajanju od 5 dana) posebno je važna za zaštitu zdravlja djece mlađe od godinu dana te trudnice u zadnjem mjesecu trudnoće radi mogućnosti prijenosa bolesti na novorođenče. Preventivne mjere i cijepljenje Od svih preventivnih mjera, najvažnije je cijepljenje djece. Upravo je kod male djece najveći broj komplikacija i teških kliničkih slika. Cijepljenje protiv hripavca u Hrvatskoj dio je kalendara obveznog cijepljenja već više od 50 godina (od 1959.). Provodi se prema Programu cijepljenja koji svake godine objavljuje Hrvatski zavod za javno zdravstvo sa ciljem smanjenja rizika od teških oblika hripavca među dojenčadi i malom djecom zbog velikog pobola i smrtnosti uzrokovanih hripavcem u ovoj dobnoj skupini.