Uloga proteina u organizmu
Proteini ili bjelančevine predstavljaju glavni građevni materijal našeg organizma i sudjeluju u gotovo svim biokemijskim procesima u stanicama. Primjeri molekula proteinske građe su enzimi; biokatalizatori bez kojih se gotovo nijedna biokemijska reakcija ne bi mogla odvijati, zatim protutijela; molekule odgovorne za obranu našeg organizma, hemoglobin; molekula koja prenosi kisik našim tijelom, kao i neki hormoni. Također, proteini su ključni za izgradnju i obnovu mišićnog tkiva, kože, unutarnjih organa, kao i za prijenos hranjivih tvari.
Građa i esencijalne aminokiseline
Proteini svih živih bića izgrađeni su od različitih kombinacija 20 aminokiselina, od kojih je 9 esencijalno, što znači da ih naš organizam ne može sam sintetizirati već ih moramo unositi hranom. Esencijalne aminokiseline su: valin, leucin, izoleucin, lizin, metionin, fenilalanin, histidin, treonin i triptofan. Upravo se prema aminokiselinskom sastavu proteina i određuje njegova nutritivna (hranjiva) vrijednost. Nutritivna vrijednost proteina određuje se prema njihovom aminokiselinskom sastavu.
Izvori proteina
Hrana životinjskog podrijetla sadrži sve esencijalne aminokiseline, stoga takve proteine nazivamo potpunim (kompletnim) proteinima. Izvor su meso, riba, plodovi mora, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi.
S druge strane, hrana biljnog podrijetla uglavnom ne sadrži sve esencijalne aminokiseline, pa takve proteine nazivamo nepotpunim ili nekompletnim proteinima. Izvor su mahunarke i orašasti proizvodi. Nije neophodno unijeti sve esencijalne aminokiseline u jednom obroku, ali je poželjno rasporediti njihov unos tijekom 24 sata.
Metabolizam proteina
Metabolizam nije statičan proces; bolje ga je zamisliti kao kontinuirano kruženje energije u kojem se glukoza, bjelančevine i masti neprestano izmjenjuju. Skladištenje je prvenstveno omogućeno za masti i glukozu, dok je kapacitet pohrane bjelančevina u stanicama ograničen. Figurativno to bi bili mišići, ali ne možemo skeletne mišiće gledati kao skladišni organ za izvor energije.
Stoga se višak aminokiselina u cirkulaciji razgrađuje i koristi za proizvodnju energije ili se metabolizira prema mastima ili glikogenu ovisno o metaboličkom statusu organizma. Naime, u metabolizmu se razgradnjom određenih aminokiselina dobivaju spojevi koji mogu poslužiti za sintezu glukoze (glukogene aminokiseline), dok druge aminokiseline dovode do stvaranja ketonskih tijela (ketogene aminokiseline).
Unos proteina kod osoba sa šećernom bolešću
Preporuke za unos proteina slične su onima za opću populaciju. Budući da osobe sa šećernom bolešću često imaju povećanu tjelesnu masu, ciljano i individualno povećanje unosa proteina može pomoći u boljem osjećaju sitosti, što može rezultirati uspješnijim gubitkom tjelesne mase.
Međutim, kod osoba sa šećernom bolešću kod kojih se razvila dijabetička bolest bubrega, ne preporučuje se povećanje unosa proteina. U tom slučaju, poželjno je unos proteina držati na razini preporučenoj za opću populaciju (0,8 g/kg tjelesne mase).
👉 Više o prehrani kod šećerne bolesti pronađite u Maloj školi prehrane.