Sladila za osobe s dijabetesom pomažu u održavanju regulacije glukoze u krvi, ali njihov odabir zahtijeva pažnju. Osoba sa šećernom bolešću, kao i zdrava osoba koja želi zadržati optimalnu tjelesnu masu i dobro zdravlje, ne bi trebala jesti velike količine slatke hrane. No, slatku hranu ne treba u potpunosti izbaciti – ključno je znati kako, koliko i kada ju konzumirati.
Bijeli šećer i prirodna sladila
Najveći broj ugljikohidrata ima šećer – na 100 g šećera ima 100 g ugljikohidrata, što znači da je šećer ugljikohidrat bez dodatnih nutritivnih kvaliteta. Bijeli šećer zadnji je na listi poželjnih sladila.
Agavin, javorov ili kukuruzni sirup prirodna su sladila koja nisu dobra alternativa bijelom šećeru jer imaju prosječno 76–90 g ugljikohidrata (na količinu od 100 g) i nemaju značajniju količinu vitamina i minerala (nutritivna kvaliteta). Drugim riječima, nema nekih posebnih prednosti od uvođenja ovih sirupa u prehranu osoba sa šećernom bolešću.
Kokosov šećer
Šećer kokosovog cvijeta je sve popularnija zamjena bijelom šećeru, za koji se tvrdi kako ima niži glikemijski indeks i da je bogat mineralima poput željeza, cinka, kalcija i kalija. Međutim, kao i kod drugih prirodnih sladila, potrebno je biti oprezan. Iako ima nešto niži glikemijski indeks i sadrži prebiotik inulin, kokosov šećer sadrži čak 93 g ugljikohidrata na 100 g. Nadalje, u usporedbi s bijelim šećerom, koji na 100 g sadrži 387 kcal, kokosov šećer sadrži svega nešto manje – 360 kcal. Kokosov šećer također se ne može smatrati izvorom vitamina i minerala jer su zastupljeni u vrlo malim količinama (tragovima) i definitivno nedovoljno da bi ga učinili zdravom namirnicom.
Med
Med ima prosječno oko 80 g ugljikohidrata na 100 g meda, ali nutritivno je kvalitetniji pa ga možete pojesti s vremena na vrijeme, ali ne u velikim količinama – npr. povremeno jednu čajnu žličicu.
Šećerni alkoholi
Šećerni alkoholi umjetna su sladila. To su npr. maltitol, sorbitol, ksilitol ili brezin šećer (njihovi nazivi uvijek završavaju na -ol). Oni imaju prosječno 60–100 g ugljikohidrata, ne apsorbiraju se u potpunosti i djelomično su neprobavljivi što je ‘’plus’’, ali s druge strane manje su slatki od šećera pa su potrebne veće količine da se neka hrana zasladi. Njihov utjecaj na zdravlje još je uvijek predmet znanstvenih diskusija tako da ih treba konzumirati u manjim količinama.
Umjetna sladila
Ostala su umjetna sladila tvari sa zanemarivo malo ili nimalo kalorija. Primjeri su saharin, aspartam, acesulfam K, ciklamat i sukraloza. Umjetna su sladila višestruko slađa od bijelog šećera zbog čega se koriste u izrazito malim količinama. Neka umjetna sladila još su uvijek predmet znanstvenih diskusija zbog kojih im ne možemo dati ni zeleno ni crveno svijetlo tako da ih je važno nastaviti konzumirati u minimalnim količinama.
Aluloza
Aluloza ili D-psikoza je oblik šećera prirodno prisutan u različitim namirnicama (grožđice, smokve, pšenica), obično u malim količinama. S obzirom da je u namirnicama prisutan u malim količinama, aluloza dostupna na tržištu najčešće se dobiva sintezom iz fruktoze (a ne izoliranjem iz prirodnog izvora). Ono što ide u prilog alulozi je to što je od Američke agencije za hranu i lijekove prepoznata kao sigurna, ima slatkoću približno sličnu stolnom šećeru (saharozi) i vrlo slabo se apsorbira u tijelu zbog čega je pogodna kako za dijabetičare tako i za osobe koje žele smanjiti ukupni kalorijski unos (sadrži minimalno kalorija i ugljikohidrata). Ne pretjerivati s alulozom – više od 30 grama aluloze u jednom obroku može dovesti do probavnih smetnji, prvenstveno proljeva.
Eritritol
Od šećernih alkohola jedino eritritol ima vrlo malo kalorija i ugljikohidrate koji su neprobavljivi pa ih zato zanemarujemo. Zbog toga ga svrstavamo na drugo mjesto preporuka, odmah iza stevije. Njegov utjecaj na zdravlje još je uvijek predmet znanstvenih diskusija tako da ga je za sada ipak važno konzumirati u manjim količinama.
Stevija
Dosadašnja istraživanja sugeriraju da bi stevija, kao prirodni nenutritivni zaslađivač, bila najbolji izbor kod osoba sa šećernom bolešću. Dobiva se kao ekstrakt iz listova istoimene biljke Stevia rebaudiana porijeklom iz Paragvaja. Slatka komponenta koja se dobiva iz listova stevije, steviol-glikozid, do 300 puta je slađa od šećera, nema kalorijsku vrijednost i nema ugljikohidrata.
Više o pravilnoj prehrani kod šećerne bolesti pročitaj u našoj Maloj školi prehrane.