Žitarice u prehrani: vrste, vrijednost i savjeti za sigurnu konzumaciju

Razne vrste cjelovitih žitarica u zdjelama – zob, kvinoja, proso i riža, snimljene odozgo na svijetloj podlozi

Žitarice u prehrani igraju ključnu ulogu kao izvor energije, vlakana, vitamina i minerala. Njihova nutritivna vrijednost i učestalost u svakodnevnoj prehrani čine ih temeljnom komponentom zdravih jelovnika, osobito ako se biraju cjelovite varijante. U nastavku donosimo pregled najvažnijih vrsta žitarica, njihovu podjelu, nutritivne karakteristike i savjete za sigurnu konzumaciju.

Vrste žitarica

Žitarice su jednogodišnje trave koje se dijele na:

  • Prave žitarice: pšenica, raž, ječam, kukuruz, riža, proso, zob, krupnik (pir), kamut, sirak, tef
  • Pseudožitarice: amarant, heljda, kvinoja

Napomena:
Kuskus, bulgur i griz su zapravo vrste pšenice, kao što je palenta (pura) proizvod od kukuruza.

Žitarice bez glutena

Bezglutenske žitarice i pseudožitarice uključuju:

  • Kukuruz
  • Riža
  • Proso
  • Heljda
  • Amarant
  • Kvinoja
  • Sirak
  • Tef

Nutritivna vrijednost žitarica

Sve žitarice prvenstveno su izvor složenih ugljikohidrata koji se sporije probavljaju, pa iz njih dugo crpimo energiju.

Dijelimo ih na:

  • Cjelovite (integralne)
  • Rafinirane

Cjelovite žitarice sadrže sve dijelove zrna:

  • Ovojnicu (ljusku) – bogata vitaminima B-kompleksa, mineralima (željezo, fosfor, cink, selen…) i vlaknima
  • Endosperm – ugljikohidrati i bjelančevine
  • Klicu – nezasićene masti i vitamin E

Rafinirane žitarice su žitarice kojima su u procesu prerade uklonjeni klica i ovojnica, čime dobivamo dugotrajnije, ali nutritivno osiromašene proizvode (npr. bijelo brašno, bijeli kruh).

📌 Mekinje (posije) su odljuštene ovojnice zrna – bogate vlaknima.

Akrilamid u žitaricama

Neki proizvodi od žitarica, pri termičkoj obradi na temperaturama iznad 120 °C, mogu sadržavati akrilamid – spoj koji nastaje reakcijom šećera i aminokiselina (npr. asparagin), s potencijalno neurotoksičnim i kancerogenim djelovanjem.

🔍 Najvažniji izvori akrilamida:

  • Proizvodi od prženog krumpira: pomfrit, čips
  • Zagoreni tost ili kruh
  • Ekspandirane žitarice

Savjeti za smanjenje akrilamida:

  • Krumpir potopiti u vodi s ružmarinom prije prženja (1–2 sata)
  • Izbjegavati prepečeno – pecite do zlatno-žute boje
  • Tjestenina i njezini proizvodi su sigurni – ne sadrže akrilamid jer se suše na nižim temperaturama

Akrilamid ne nastaje kod kuhanja na prosječnim temperaturama.

Još o zdravoj prehrani i odabiru ugljikohidrata

Posjeti našu Malu školu prehrane za dodatne edukativne sadržaje prilagođene osobama s dijabetesom.

Podijeli odgovor