Šećerna bolest tipa 1 je kronična metabolička bolest koja nastaje zbog manjka inzulina uslijed razaranja beta stanica Langerhansovih otočića gušterače (stanica koje izlučuju inzulin) autoimunim procesima. Obolijevaju najčešće osobe mlađe od 30 godina, standardne tjelesne težine ili mršavije, ali se može pojaviti i u bilo kojoj dobi života. Zbog sve češće pretilosti u općoj populaciji
može se pojaviti i kod pretilih osoba. Tip 1 je rjeđi oblik i predstavlja 5-10% svih slučajeva šećerne bolesti. Jedini izbor liječenja je inzulin, uz pravilnu prehranu i tjelovježbu.
Šećerna bolest tipa 2 je kronična metabolička bolest koju karakterizira relativni (a ne apsolutni) nedostatak inzulina i neosjetljivost tkiva na inzulin. Većina osoba sa šećernom bolesti tipa 2 (>80%) imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili pretilost. Tip 2 je najčešći oblik i predstavlja 90-95% svih slučajeva šećerne bolesti. Temeljno liječenje je pravilna prehrana i tjelovježba, a zatim slijedi farmakološka terapija. Barem u početku, a često niti tijekom života osobe sa ŠB možda neće trebati liječenje inzulinom
Predijabetes nije bolest već čimbenik rizika za nastanak šećerne bolesti tip 2. Kriteriji su glukoza natašte od 5,6 do 6,9 mmol/l, glukoza nakon opterećenja od 7,8 do 11,0 mmol/l ili HbA1c 5,7 do 6,4%. Najviše uspjeha u sprječavanju razvoja šećerne bolesti tipa 2 imaju promjene životnih navika:
– gubitak 7% od početne tjelesne težine
– povećanje umjerenog intenziteta tjelesne aktivnosti na najmanje 30 minuta dnevno
(ili 3 puta po 10 minuta dnevno)
-zdrava prehrana (povećanje unosa povrća, a smanjenje unos šećera i alkohola)
Za razliku od šećerne bolesti tip 1 i tip 2 u čijem nastanku ulogu imaju različiti genetski i okolišni čimbenici, o sekundarnoj šećernoj bolesti govorimo kada imamo jasan uzrok kao što su: bolesti gušterače (pankreatitis, cistična fibroza, neoplazme…), lijekovi (kortikosteroidi, anti-HIV lijekovi…), endokrinopatije (hipertireoza, Cushingov sindrom…), nakon transplantacije organa ili monogenetski dijabetes (neonatalni, MODY). Nakon što dođe do hiperglikemije, bez obzira koji je oblik šećerne bolesti postoji opasnost za razvoj istih kroničnih komplikacija, iako je moguća razlika u njihovoj progresiji.
Gestacijski dijabetes (GDM) je pojava šećerne bolesti tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće. Dijagnoza GDM-a se postavlja na temelju OGT testa koji se izvodi između 24 i 28 tjedna trudnoće u trudnica visokog rizik preporučuje se kontrola glukoze već kod prvog pregleda. Ako se ustanovi šećerna bolest u prvom tromjesečju trudnoće onda šećerna bolest nije uvjetovana trudnoćom, već je postojala neprepoznata od ranije (čimbenici rizika su: prekomjerna tjelesna masa, pozitivna obiteljska anamneza šećerne bolesti,
gestacijski dijabetes u prethodnim trudnoćama, mrtvorođenost ili velika porođajna masa djeteta u
ranijoj trudnoći, sindrom policističnih jajnika, sedentarni način života)
LADA dijabetes je skraćenica engleskog naziva latent autoimmune diabetes of adulthood (sporonapredujući autoimuni dijabetes u odraslih). Uzrokuje ga autoimuno oštećenje beta stanica gušterače, pa se ubraja u grupu šećerne bolesti tipa 1. Od tipa 1 šećerne bolesti razlikuje ga kasnija dob nastanka (35-60 godina) i kasnija potreba za uvođenjem inzulina u terapiju (najmanje 6 mjeseci nakon dijagnoze), Važno ga je prepoznati radi ranijeg uvođenje inzulinske terapije, prije pogoršanja kontrole glikemije ili razvoja dijabetičke ketoacidoze
OGTT je skraćenica za test oralnog opterećenja glukozom
OGTT se radi:
– u slučaju predijabetesa (graničnih nalaza glukoze ili HbA1c) radi otkrivanja šećerne bolesti
– od 24-28.tjedna trudnoće radi otkrivanja gestacijskog dijabetesa.
Kontraindiciran je ako:
– postoje jasni kriteriji za šećernu bolest
– u akutnim stanjima (infekcije, traume)
– ako se uzimaju lijekovi koji utječu na rezultate testa, poput kortikosteroida.
Ne preporučuje se raditi:
– u obradi hipoglikemija (jer je pozitivan u >10% zdravih osoba)
– za dokazivanje inzulinske rezistencije (test nije standardiziran i nema jasnih kriterija).
Izvođenje testa:
– večer prije izvođenja testa (od 23:00), ujutro i tijekom testa koji traje dva sata
zabranjena je konzumacija hrane i pića (osim obične vode), te pušenje
– ujutro, na dan izvođenja testa, nakon prvog uzimanja krvi popit ćete napitak s glukozom kroz 5 minuta (dozvoljeno je u napitak dodati malo limunovog soka)
– tijekom testa zabranjena je fizička aktivnost
– ponovno uzimanje krvi vrši se 120 minuta nakon što ste popili glukozu, a kod trudnica nakon 60 i 120 minuta.
Na sastanku Europskog vijeća pridruženih društava (ECAS), održanom u Parizu 31. listopada 2014. godine, sudjelujuće su zemlje postigle dogovor o uvođenju standardizirane “kartice za hitne slučajeve” za pacijente s adrenalnom insuficijencijom te o omogućavanju njezine dostupnosti pacijentima širom Europe. Ova tema bila je na dnevnom redu zbog inicijative grupa za podršku pacijentima oboljelim od Addisonove bolesti iz nekoliko europskih zemalja.
Tijekom sastanka ECAS-a dogovoreno je da se podrži kartica koju su predložile ove grupe, koja sadržava standardizirani tekst na engleskom jeziku na jednoj strani (“međunarodna strana”), dok svaka zemlja može prilagoditi tekst na “nacionalnoj strani” u skladu s lokalnim potrebama.
Sukladno tome na inicijativu Hrvatskog društva za endokrinologiju i dijabetologu HLZ, HDED HLZ na hrvatski jezik su prevedene “hitne kartice” za adrenalnu insuficijenciju.
Također, dalje su i na inicijativu ESE-a izraženje i ostale kartice za hitna stanja, poput hipoparatireoidizma i hitnih kartica za šećernu bolest.
U prijevodu navedenih kartica smo, također, sudjelovati i kartice su dostupne ovdje:
Izradili smo, po uzoru na američku verziju, hrvatsku verziju upitnika o procjeni rizika za šećernu bolest tip 2.
Upitnik je ovdje, ispunite ga i vidite kakav je vaš rizik.
